Vojvodina: Evro-Atlantski Prospekti i Koncept Humane Bezbednosti (deo političke analize)
U javnim istupima srbijanske političke ''elite'', Vojvodina je floskuralno nazvana ''mostom ka Evropi'', samo ih lustrira anti-liberalni i centralistički Ustav - koji negira Njen politički subjektivitet; ne vidi Vojvodinu kao Evropski projekat, već više kao ratni i pljačkaški plen, kompenzaciju gubitnički frustriranih etno-nacionalista.
Etnocentrični koncept, legitimizovan novim Ustavom (2006) postavlja ozbiljna pitanja vraćanja i osnaživanja Vojvođanskog demokratskog potencijala, uporedo sa procesom etnifikacije politike i javnih servisa (po nacionalnoj liniji); koji su u svakom slučaju podrivajući.
Mogućnosti legitimne i efektivne artikulacije interesa Vojvođana su time ograničeni, identitet poništen, dok je Vojvođanska politička struktura, u odnosu prema nedefinisanoj srbijanskoj državi, obespravljena.
Liberalno-demokratska i građanska alternativa parohijalnim tradicionalistima u Srbiji je još uvek slaba, mada postoje izvesne snage (političke, građanske), koje bi se obavezale da Vojvodini vrate njene slobodarske tradicije i vrednosti.
Nažalost, u sadašnjoj Srbiji ne postoji konsenzus za ovakvu vrstu dogovora - budući da ona nema demokratski okvir.
Procesi anti-modernizacije, zatezanje u regionalnim odnosima, obstrukcije u pregovorima sa EU, negiranje važnosti reformi i stepena sopstvene odgovornosti, dominantni su procesi u Srbiji - koji uspravaju tranziciju Vojvodine u Evropsku regiju, kao i artikulisanje novih formi i političke kulture.
Nove forme političke kulture treba da se očitavaju u odlučnosti građana da prevaziđu svoje etničke eksluzivitete.
Vojvođanski Identitet, pak, ima jak INTEGRACIONI POTENCIJAL - koji se od strane Srbije stalno osporava - manipulisanjem strahova građana optužuje za Separatizam i razaranje ''organske unije srpske nacije''.
Pri tom se namerno izopštava da Vojvođanski Identitet promoviše Otvorenost, Uključenost, Toleranciju - etničku neutralnost, u sistemu u kojem Vlast označava i Odgovornost, Transparentnost, Aktivno uključivanje u život građana na svim nivoima.
Zadatak budućih reformi političke elite bi bio artikulisanje nove političke strategije, da se demonstrira posvećenost novim liberalno-demokratskim vrednostima, ukaže stvarno razumevanje Evropskih vrednosti i standarda, kao i formiranje novog političko-ekonomskog konteksta - Bezbednog i Slobodnog građanina.
Zbog svega je od primarne važnosti nove političke, ekonomske i kulturne elite (* misli se na vlast Borisa Tadića) da promoviše Evro-Atlantske vrednosti - vrednosti slobodnog društva.
Bezbednost građana leži na principima Slobode i Izbora, ali i na Ljudskim Pravima i Dignitetu (Časti) - kojima se štiti individua.
Bezbednost države i društva se mere stepenom bezbednosti njenih građana.
Građani Vojvodine, regiona koji je platio visoku cenu ratovima u bivšoj SFRJ (uništenom ekonomijom, poremećenom demografijom, ukinućem političkog subjektiviteta) su podložni mnogim bezbednosnim rizicima.
Ugrožena su im osnovna ljudska prava; Srbija uporno nastoji da Vojvodini ospori multi-etnički karakter, preokrenu evropsku ostavštinu i istoriju - ideju Građanske Jednakosti (bez obzira na naciju i veroispovest).
Vojvodina nema zakonodavnu, sudsku i izvršnu Vlast u onoj meri koja joj je potrebna, za njen puni razvoj.
Nemogućnost određivanja osnovnih liberalno-demokratskih vrednosti stvara prepreku u identifikaciji uzročnika i remetitelja, zbog čega i nemogućnost u definisanju potrebnih snaga i sredstava koji bi definisali Vojvodinu - njen koncept integrativne sigurnosti.
U današnjem globalizovanom svetu, nije moguće graditi bezbednost u izolaciji - a posebno sa aspekta da je Vojvodina sa svih strana okružena članicama EU i NATO; ona je usko povezana sa tim procesom.
Vojvodina je paradigma namerno usporene i simulirane tranzicije, kao i u svim vidovima navodnih ''reformi'' - pa i po pitanju Vojske, Policije i Tajnih Službi.
One su praktično neizmenjene u svakom smislu, kao legat ratova - što se posebno odražava u Vojvodini.
Uopšte, razobličavanje Istine o ratovima, kao i posledice istih - preduslov su regionalnog mira i stabilnosti; da javnost konačno sazna - i uzroke, različite dimenzije - razluči - kako bi se pravilno odnosila prema prošlosti, kao predupređenju mogućnosti novih ratova i sukoba.
Vojvodina - iskušenja Evro-Atlantskog Saveza
Utvrđivanje Autonomnosti Vojvodine je od najvišeg značaja, kako za pravni i politički establišment Srbije, tako i u širem regionalnom kontekstu.
Najrazvijeniji region Srbije - najbliži Evropi, uloga Vojvodina u modernizaciji, kroz njenu ustavotvornu jurisdikciju - mora biti takva - da Vojvođani sami - i nezavisno - odlučuju o njihovoj sudbini i budućnosti.
Koncept humane bezbednosti počiva na regionalnoj odgovornosti - u političkom, ekonomskom i društvenom smislu - prema svom građanstvu.
Srbijanska Centralizacija je doprinela umanjivanju uloge pokrajinskih institucija, razvlačenju kapitala, siromaštvu i opštoj nezaposlenosti.
Suštinski, nesigurnost i strah su pratioci Vojvođanske politike, ekonomije i kulture.
Građani/ke Vojvodine nisu oslobođeni Straha, Nesigurnosti, Prejudicija u svom odnosu sa novim iskušenjima i rizicima.
Obezbeđivanje osnovnih potreba, ekonomskog razvoja, zaštite ljudskih prava i prava manjina, morala, jačanja Demokratije, zaštite okoline - svi su oni pod pritiskom i poništeni od strane Srbije.
Potrebe i Interesi građana/ki Vojvodine mogu biti zaštićeni samo u stabilnom zakonskom društvu i okruženju - koje im pruža Evropska Unija; integracije Srbije i Vojvodine u istu.
Različiti aspekti kooperacija lokalnih zajednica, gradova i subregija - doprinose afirmaciji Vojvodine - kao Evropskog regiona.
Činjenica, da je Vojvodina u najbližem okruženju članica EU - predstavlja mogućnost i šansu - koji ne smu biti propušteni.
Multietnička sredina kao što je Vojvodina, može dovesti do konflikata, netoleranicije - pa čak i radikalizacije - u situaciji visoke stope nezaposlenosti, teške ekonomske krize i oporavka, odložene Stabilizacije i procesa Pridruživanja - kao i ograničene nadležnosti Vojvođanske administracije.
Sukobi niskog intenziteta mogu se očekivati u vremenu pred nama.
To su sve pokazatelji stepena rizika i iskušenja, koji su pred Vojvodinom.
Međuetnički odnosi u regionu zavise od mogućnosti politike - da ove probleme uspešno reši.
Ignorisanjem problema u 2004, doprineli su ubeđenju da se Vlastima u Beogradu ne može verovati - i da Vojvodina u tom smislu mora da se osloni na pomoć zemalja u okruženju, kao i Međunarodne Zajednice.
Internacionalizacija pitanja Vojvodine je delotvorna solucija, zato što doprinosi smanjenju etničkih tenzija i incidenata - ali etničko-kulturna jaz ostaje.
Mogućnosti njenog proširenja su realne - i nadasve počivaju na rezultatu pregovora o Kosovu.
Negativni rezultat po Srbiju - znači novi talas nasilja i pritisaka na manjine u Vojvodini - kako je već bio slučaj u Martu 2004.
Već u odnosu na etničku grupaciju - pritisci i nasilje variraju - stvarajući atmosferu Aparthejda.
A posebno prema većim i brojnijim manjinskim zajednicama.
Evro-Atlantske Integracije otvaraju mogućnost i prospekt za Vojvodinu - da se pridruži regionalnoj demokratizaciji i modernizaciji - kao kredibilan i politički relevantan Subjekt.
Vojvodina u domenu evropske bezbednosne strukture treba da bude promoter Bezbednog i Stabilnog Regiona - fokusiranog na potrebe i interese svojih liberalnih građana/ki.
Preduslovi svega su stabilne Institucije i Decentralizacija - koje prenose odgovornost za bezbednost i zaštitu građana na lokalnu autonomiju - i na kraju na civilni sektor.
Reforme svih segmenata Izvršne, Zakonodavne i Sudske nadležnosti, kao i Decentralizacija - startne su pozicije razvoja i primitka Liberalno-Demokratskih standarda - koji se promovišu u interesu građana, njihovih potreba - kao i lokalnih zajednica, kroz stalni dijalog svih učesnika političkih i društvenih sektora.
Aktivno uključena u procese EU, kroz programe PFP, i kasnijim priključenjem NATO - kroz koji se promovišu Evro-Atlantski standardi - Vojvodina ima mogućnost da promoviše koncept bezbednih građana, oslobođenih straha i pritisaka - u ravnopravnoj zajednici.
Koncept bezbednog građanina/ke je koncept minimalizacije različitih strahova i pretnji - direktnih i indirektnih.
Ekonomski, socijalni, zdravstveni, ekološki, politički strahovi - pretnja su osnovnim Ljudskim Pravima i Slobodama
Januar 2007.











Teško štivo za tzv "beogradsku političku elitu", koja ne bi da opterećuje sbvoj pileći mozak. Sila breee...